Istorija

Iako nije zvaničan toponim, Fortica je ustaljen naziv za brdo iznad Mostara preko kojeg vodi lokalni put za Podveležje, a najvjerovatnije potiče od talijanske riječi fortezza = utvrda, prema austrougarskim i talijanskim utvrdama koje se na njemu nalaze.

Brdo Fortica je oduvijek bilo izletište mnogih mostaraca koji za vrijeme velikih ljetnih vrućina izlaze na njegove obronke uživajući u pogledu na svoj grad. Uz to, Fortica je i mjesto na kojem su Mostarci odavali i odaju dužnu pažnju i ljubav pojedinim ličnostima i događajima koji su posljednjih stotinjak godina obilježili grad na Neretvi.

Tako je u vrijeme dok je na ovim prostorima vladala Austro-Ugarska, na samom vrhu bilo ispisano ime cara Franje Josipa prvog. Bila je to zahvalnost za brojne objekte koji su izgrađeni u gradu na Neretvi za vrijeme austrougarske vladavine. Početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka omladina iz mostarskog naselja Carina došla je na ideju da na Fortici iskaže svoju ljubav prema Josipu Brozu Titu. Bio je to, koliko je poznato, prvi slučaj u Jugoslaviji da se na taj način iskazivala ljubav i poštovanje prema predsjedniku SFRJ. Od kamenja je napravljen simbol "štafete mladosti” i pored nje je ispisano "TITO".
Kada je 4. maja 1980. godine umro Josip Broz Tito, mladi Mostara su ispod Titovog imena ispisali "VOLIMO TE" i tako još jednom iskazali ljubav prema njemu, koji je bio sinonim za tadašnju Jugoslaviju. Slova su bila visoka 10, a široka 8 metara. Taj naziv je stajao sve do posljednjeg rata. Tada je na Fortici ponovo došlo do preslagivanja kamenja. Ostalo je "VOLIMO TE", a ime "TITO" je preinačeno u "BiH".

Tako posljednjih dvadeset godina na ovom brdu stoji naziv "BiH VOLIMO TE", uz naknadno napravljeni simbol Starog mosta. Ovaj natpis ispisala je omladina grada, čime je iskazala svoju odanost i ljubav prema domovini - Bosni i Hercegovini.

U periodu I i II svjetskog rata na ovom lokalitetu izgrađen je veliki broj vojnih utvrda i bunkera čiji su ostaci sačuvani, a posebno je zanimljiva činjenica da su italijanski vojnici izgradili žičaru kojom su iz grada dopremali hranu i municiju.